PRIČA O NAJPOZNATIJOJ TORTI NA SVIJETU ZA UKUSNIJE I NEZABORAVNE BLAGDANE

PRIČA O NAJPOZNATIJOJ TORTI NA SVIJETU ZA UKUSNIJE I NEZABORAVNE BLAGDANE

70
0
Podeli

U svečano adventsko vrijeme donosimo priču o slavnoj torti i prisjećamo se kultnog, s pet Oscara nagrađenog mjuzikla ‘Moje pjesme, moji snovi’, rado gledanog u ovo doba godine. Scenu prve zajedničke večere obitelji von Trapp i guvernante Marije, koja završava Sacher tortom

Od svoga uspješnoga gastrodebija na banketu princa Metternicha u Beču prije točno 180 godina, Sacher torta postala je najprepoznatljiviji izdanak habsburške slastičarske tradicije i najpoznatija torta na svijetu. Ta ukusna kreacija od čokoladnog biskvita, s pekmezom od marelica i glazurom od tamne čokolade, i danas je slatki ponos austrijske metropole te gastroambasador nekoć moćne dunavske monarhije.

Stara izreka da su najveća umjetnička djela ujedno i najjednostavnija bez sumnje se može primijeniti i na nadaleko poznatu Sacher tortu koja se svojom savršenom jednostavnošću upisala u knjigu najslavnijih delicija svijeta. Nastavši slučajno poput svih legendarnih jela, vrlo je brzo postala abecedom svakog slastičarskog naučnika, a uz rođenje torte veže se i zanimljiva priča.

Povijest i varijante

Iako se recept sličan Sacher torti spominje u jednoj kuharici s početka 18. stoljeća, prema službenoj verziji, ta “torta nad tortama” nastala je u Beču 1832. godine. Pripremajući banket za uvažene goste, tadašnji je državni kancelar austrijskog carstva, princ Klemens Wenzel von Metternich, naredio kuhinjskom personalu da pripremi gozbu za pamćenje, s posebnim naglaskom na desertu. Zbog iznenadne bolesti glavnog kuhara, velika je odgovornost snašla 16-godišnjeg kuhinjskog naučnika Franza Sachera koji se vješto suočio s izazovom. Iskoristivši sastojke koji su mu se našli pri ruci, napravio je tortu od čokoladnog biskvita s pekmezom od marelica i čokoladnom glazurom koja je poslužena s nezaslađenim tučenim vrhnjem. U moru tada uobičajenih kremastih torti prepunih razmetljivih marcipanskih skulptura, drukčiji je desert naišao na oduševljenje.

Grad Beč od kuda potječe poznata torta

Prinčev je banket postigao nezapamćen uspjeh, a mladi naučnik i njegov slatki izum katapultirani su u legendu.
Nakon završetka naukovanja, Sacher nastavlja samostalno raditi u Beču za najviše slojeve. Njegov sin Eduard usavršava recept slavne obiteljske torte, a 1876. u metropoli otvara hotel Sacher koji s vremenom postaje omiljenim okupljalištem aristokracije i elite koja rado navraća kako bi uživala u slavnoj čokoladnoj torti. Promjenom vlasnika hotela prije Drugoga svjetskog rata, sin njegova utemeljitelja, također Eduard, zaposlenje je našao u slastičarnici Demel kojoj je prodao pravo na izradu Sacher torte. Uskoro je došlo do sukoba između dviju institucija, što je kulminirao sudskom parnicom koju je 1954. godine pokrenuo hotel Sacher polažući pravo na originalni recept.

Dugogodišnji “rat torti” završio je 1963. izvansudskom nagodbom kojom je hotel Sacher dobio pravo da svoju tortu nazove “Original – Sacher – Torte” (krasi je okrugli čokoladni pečat), a Demelu je dopuštena proizvodnja pod nazivom “Eduard Sacher Torte” ili “Ur – Sachertorte”, tj. prva verzija (krasi je trokutasti čokoladni pečat). Osnovna razlika između njih je u tzv. aprikotiranju. Sloj pekmeza od marelica se u originalnoj varijanti hotela nalazi po sredini torte i ispod čokoladne glazure (na površini i sa strane), a u Demelovoj varijanti samo ispod glazure.

Unatoč brojnim varijantama Sacher torte koje su s vremenom nastale, autentična je samo ona istoimenog hotela čiji je recept strogo čuvana tajna tako da još nitko nije uspio ponovo kreirati jedinstven okus i teksturu glazure originala. Dan Sacher torte obilježava se 5. prosinca, a iako popularna tijekom čitave godine, najčešće se konzumira i daruje u elegantnim drvenim kutijama upravo u ovo blagdansko vrijeme.

Priprema i posluživanje

Torte rađene po uzoru na Sacher tortu moguće je danas naći u svakoj bečkoj slastičarnici te širom svijeta. Uz malo truda moguće je barem približno rekonstruirati okus slavne delicije. Baza joj je mekani i lepršavi čokoladni biskvit koji sa svih strana treba premazati bogatim slojem pekmeza od marelica kako bi se sačuvala svježina, a torta mogla konzumirati i nakon nekoliko dana, kada je i najukusnija.

Najveći izazov, kako slastičarima tako i amaterima, jest upravo čokoladna glazura. Prema tajnom se receptu originalna glazura navodno radi od kombinacije triju posebnih vrsta čokolade, što je čini savršeno baršunastom. Torta se ne smije čuvati u hladnjaku nego na temperaturi između 16 i 18 Celzijevih stupnjeva na kojoj se i poslužuje s nezaslađenim tučenim vrhnjem koje je idealna protuteža bogatoj čokoladnoj aromi. Tradicionalno je prati Wiener Melange, slavna bečka kava s mlijekom, a može se poslužiti i crni čaj. Bilo kao samostalni obrok ili desert, Sacher torta gotovo nikog ne ostavlja ravnodušnim stoga ne začuđuje što je postala i ostala “kraljicom torti”.

Idealan desert u vrijeme blagdana.

24sata.hr